Kraj godine ili početak nove su idealno vrijeme za sumiranje proteklog perioda, pa novi članak posvećujem upravo bh. ICT tržištu u 2010. godini. Iako je aktuelni premijer naše zemlje, inače doktor ekonomskih nauka, svojevremeno tvrdio kako recesija neće imati utjecaja na našu zemlju jer smo previše mali, recesija je itekako uzdrmala ionako slabašnu privredu, došlo je do masovnih otpuštanja, krize bankarskog sektora i povećanja kamatnih stopa, odnosno kada govorimo o ICT sektoru do propasti najvećeg maloprodajnog lanca, IT Computers, konsolidacije kod većih distributera, naglog smanjivanja investicija u razvoj itd.

Iako je IT Computers prijavio stečaj još polovinom 2009. godine, posljedice propasti ove kompanije i danas se osjećaju na našem tržištu, posebno kod dva najveća distributera, kompanije Kim-Tec i ComTrade. Neki smatraju da je do propasti IT Computersa došlo zbog lošeg poslovanja, drugi da je firma opstajala isključivo zahvaljujući kreditnim linijama te da dalje postojanje nije bilo moguće nakon što su banke odbile izdati tzv. rizične kredite, no treba znati da kriza nije zadesila samo IT Computers, već slične, mnogo veće, maloprodajne lance u susjednoj Hrvatskoj, kao što su HGspot i Ve-Mil.

Razlika između spomenutih situacija je samo u tome što se u Hrvatskoj javno govorilo o zaduženjima i uzrocima problema, dok potpuna priča vezana za sudbinu IT Computersa i dalje nije poznata. Ipak, to možda i ne treba čuditi ako uzmemo u obzir da čak i danas, dosta "uglednih" bh. kompanija koje se bave distribucijom, odnosno prodajom računarskih komponenti, ima običaj da prijavljuje fiktivne podatke o prodaji ka IDC-u, kao jednoj od najpoznatijih kompanija posvećenim istraživanju tržištu, dok drugi neki smatraju kako su precizni podaci o prodaji, tržišnom udjelu i slično nepotrebni. Činjenica da najveći broj lokalnih kompanija planira svoje poslovanje za narednu godinu bez bilo kakvih pokazatelja o stanju na tržištu najbolje oslikava današnju sliku našeg tržišta. Poziciju IT Computersa, kao najvećeg maloprodajnog lanca, na izvjestan način naslijedila je kompanija Imtec koja je i tokom ovih "kriznih godina", otvarala nove poslovnice, a da li su išta naučili iz primjera IT Computersa, ostaje da se vidi.

Kada već spominjem IDC, vrijedi spomenuti i kako je IDC za 2009. godinu prijavio prodaju od svega 47 hiljada PC-ova, što je prema podacima IDC-a, manje čak i u odnosu na 2005. godinu. Slaba kupovna moć, nedostatak bilo kakvog ozbiljnog marketinškog pristupa kod lokalnih kompanija, prodaja polovnih računara te uvoz računarskih komponenti iz susjednih zemalja kroz stvaranje sivog tržišta uslijed nižih poreskih i carinskih stopa, su glavni uzroci ovakvog stanja, koje se bez ozbiljne promjene u pristupu tržištu, neće promijeniti ni u 2011. godini. Potencijalni kupci žele raznovrsnu ponudu, konkurentne cijene te kvalitetnu uslugu i podršku, što najveći broj prodavača računara i komponenti još uvijek ne nudi.

Prije par sedmica tokom pauze na jednoj Microsoftovoj konferenciji, kolega me podsjetio na nešto što sam rekao još prije 7 godina, a što se odnosilo na nedostatak podrške lokalnih kompanija koje su tada imale vrlo slabašne web prezentacije te je donekle bilo razumljivo da nisu ulagale web promociju, a ja sam očekivao da će se u godinama koje dolazi to promijeniti, no na žalost, nisam bio u pravu. Čak ni u 2010. godini, većina lokalnih kompanija nije napravila značajne promjene svojih web stranica i omogućila kvalitetno online naručivanje, tako se i danas veoma pohvalnim može smatrati ukoliko su online cjenovnik i lager prodavnice povezani, kako se ne bi neugodno iznenadili kada odete na "lice mjesta".

Tržište IT servisa je također bilo na udaru krize, prvenstveno zbog činjenice da se lokalno tržište IT servisa gotovo u potpunosti oslanja na rad za razne organe vlasti na nemalom broju nivoa, odnosno bankarski sektor. Ipak, kompanije koje se bave sistemskom integracijom su ovaj period uspjele prebroditi prije svega zbog specifičnosti poslova koji obično zahtijevaju duži period planiranja i budžetiranja unaprijed. Ipak, već par godina je sasvim jasno da postoji veliki problem na svim nivoima vlasti kada su u pitanju IT investicije s obzirom da ne postoje organi koji bi rukovodili projektima i investicijama na pravi način, pa se tako sve češće dešava da se implementiraju projekti u različite institucije za kojima ne postoji realna potreba ni financijska opravdanost. Ma kako apsurdno zvučalo, očito je da trebamo još jedno ministarstvo, posvećeno tehnologiji i IT-u, koje bi između ostalog trebalo da kreira okvirne IT planove za sve ostale institucije kako bi se napokon povelo računa o troškovima, ali i o kompatibilnosti različitih sistema te sigurnosti podataka. Činjenica da se značajna količina povjerljivih podataka drži na serverima trećih kompanija je svakako jedna od tema kojoj bi se trebalo posvetiti mnogo više pažnje.

Proteklu godinu je obilježio i početak procesa fiskalizacije u Federaciji, što su neki nazvali i "drugom šansom" za lokalne IT kompanije suočene sa gubicima te izuzetno slabašnim rezultatima u glavnom biznisu. Očekivano, čitav proces su obilježile različite kontroverze, višestruko probijanje svih postavljenih rokova, kreiranje različitih "blokova" među certificiranim ponuđačima uređaja za fiskalizaciju, upitno formiranje cijena te svakako nedostatak kvalitetnog istraživanja o efektima kompletnog procesa. Došlo je i do "pospremanja" u par firmi koje se bave uglavnom sistemskom integracijom, ali i u telekom operaterima. Zajednička karakteristika za sve situacije u kojim dolazi do promjene na rukovodećim pozicijama je da se o tome ne izdaje nikakvo saopštenje, što ide u prilog transparnentnosti poslovanja i ozbiljnosti nastupa na tržištu. Možda jedini istinski pozitivan primjer su male kompanije koje se bave uglavnom razvojem različitih online servisa za inozemne partnere, a kojima država na sve načine pokušava da onemogući postojanje uslijed niza loših zakonskih rješenja koje se tiču osnivanja privrednih društava te različitih nameta kroz poreze i doprinose.

Što se tiče telekomunikacijskog tržišta u protekloj godini, BH Telecom je najavio ostvarivanje financijskih rezultata koji se značajno ne mijenjaju već 4-5 godina. Jedna perspektiva ocjene takvih rezultata je svakako stabilnost poslovanja, čak i u doba recesije, a druga je svakako onaj zabrinjavajući dio, da ni uslijed značajnog povećanja broja korisnika mobilne mreže i Interneta, nije došlo do povećanja prihoda i profita. Uslijed recesije, odgođena je gotovo izvjesna privatizacija BH Telecoma, te je donekle prevladalo mišljenje da privatizacija dugoročno i nije najpametniji potez, no tržišna realnost te očekivana prodaja većinskog paketa dionica Telekoma Srbije, koji u svom vlasništvu ima i Telekom Srpske, inozemnom partneru, mogla bi dovesti do ubrzanja procesa privatizacije BH Telecoma. Zanimljivo je spomenuti i kako je, čini se, došlo do odustajanja od ideje zajedničke privatizacije HT-a i BH Telecoma, što praktično znači da bi se BH Telecom već naredne godine mogao naći u situaciji gdje se na bh. tržištu bori protiv dva velika zapadna telekomunikacijska operatera. Da li bi BH Telecom mogao opstati u takvoj konkurenciji? Da, ali isključivo kroz veliku internu reorganizaciju, oslobađanje od političkih okova te uvođenje strateškog partnera koji bi pristao na manjinski dio dionica. Nakon formiranja nove vlasti, ako se to uopće dogodi, te nakon što dođe do prodaje dionica Telekoma Srbije, možemo očekivati ponovnu aktualizaciju ove teme. Iako se očekivalo da će mogućnost prenosa telefonskog broja sa među operaterima biti moguća u praksi još tokom 2010. godine, do toga nije došlo, prvenstveno zbog samih operatera, pa su tako novo rokovi postavljeni na polovinu 2011. godine. Kompletna situacija po ovom pitanju pomalo podsjeća na proces fiskalizacije.

Kada su u pitanju Internet provideri, svakako vijest godine je ulazak kompanije Telemach na bh. tržište koja je preuzela kompanije BH Cabel Net, Elob i Global Net te odmah nametnula kroz ponudu značajno jeftinijih i bogatijih Internet paketa u odnosu na dominantne Internet providere. Telemach ponuda je za sada dostupna uglavnom preko kablovske infrastrukture, a tržišni pritisak na najveće providere su napravili i manji provideri koji su kreirali vlastitu kablovsku, bežičnu ili optičku infrastrukturu. Na taj način bi se konačno trebalo stati u kraj paketima sa visokim cijenama te smiješnim ograničenjima koji se tiču propusnosti i količine ostvarenog saobraćaja, ali i omogućiti pristup širokopojasnom Internetu većem broju korisnika u zemlji. RAK je polovinom protekle godine objavio podataka da u BiH ima oko 400.000 Internet pretplatnika, te oko 1,5 miliona Internet korisnika (što je navodno oko 37% građana; navodno jer jedini u Evropi i dalje nećemo znati koliko ljudi zapravo živi ovdje), od kojih je, uzimajući u obzir i one u dijaspori, više od milion registrovano na Facebooku. Možda bi popis stanovništva trebali izvršiti preko Facebooka, ali ih prvo moramo zamoliti da dodaju polje za unos nacije.

Protekla godina je bila izuzetno siromašna i po pitanju broja održanih konferencija, pa smo tako u suštini imali samo redovne konferencije kompanija HP, IBM, Microsoft, Oracle i QSS, dok su se ostale kompanije odlučile na štednju te promociju svojih usluga i rješenja kroz socijalne mreže ili newsletter liste. Ipak, dobre vijesti stižu za narednu godinu. Naime, u Banja Luci će se 24. i 25. marta održati prva konferencija u organizaciji Microsoft BiH namijenjena partnerima i IT stručnjacima, a koja bi donekle trebala biti pandan već poznatim Microsoft konferencijama WinDays i Sinergija u Hrvatskoj i Srbiji. Osim ove konferencije, Banja Luka će u periodu od 24. do 30. jula ugostiti međunarodnu konferenciju posvećenu razvoju Debian operativnog sistema i njegovih komponenti, odnosno generalno open source tematici, DebConf 11, što bi mogao biti i događaj koji će obilježiti kompletnu godinu. Da li će grad Banja Luka sa svim institucijama te Univerzitet u Banja Luci iskoristiti ove konferencije na pravi način, ostaje da se vidi.

Posve subjektivno, događaj koji je obilježio proteklu ICT godinu kod nas je pokretanje nove verzije Hardware Base portala, te dva nova tematska portala, Gadget.ba i ITpro.ba. Od strane posjetilaca dobili smo izuzetno pozitivne kritike, no pravu podršku za nove projekte nismo dobili. Teško je izvještavati o aktivnostima lokalnih kompanija koje uglavnom ne objavljuju nikakve informacije o svom poslovanju ili ne shvaćaju zašto bi im mogao biti koristan određeni intervju, reportaža o implementaciji nekog projekta, predstavljanje određenog proizvoda i slično, da ne spominjemo redovna iznenađenja na konferencijama i drugim skupovima u situaciji kada postavimo neko pitanje iz perspektive nezavisnog medija iza kojeg ne stoje nikakve političke ili druge grupacije. Ipak, i u takvoj situaciji, zahvaljujemo se partnerima i kolegama koji su prepoznali naš rad.

Konačno, red je da ovakav tekst završimo i sa nekim predviđanjima za 2011. godinu i domaće tržište. Do značajnog povećanja broja isporučenih računara neće doći jer ne postoji odgovarajuća strategija kod vodećih distributera, da ne spominjemo već visoke carinske i poreske stope, odnosno kamatne stope u bankama. Početak drugog kvartala obilježit će nova ponuda BH Telecoma kada je u pitanju širokopojasni Internet te dalje zaoštravanje konkurencije, posebno u gradovima gdje više različitih providera posjeduju kvalitetnu infrastrukturu. Također, odmah nakon prodaje dionica Telekoma Srbije, doći će i do masovne panike o strategiji za preostale operatere u većinskom državnom vlasništvu.

Godinu će obilježiti već spomenute konferencije, lokalni ured Microsofta bi mogao prijaviti stopu smanjenja piratskog softvera na tržištu za 2%, a pod uslovom da dođe do formiranja vlasti te usmjeravanja ka evropskim integracijama, olakšavanju procedura za investiranje, moglo bi doći i do akvizicija lokalnih kompanija koje svoje poslovanje zasnivaju na webu. Tema koja bi mogla obilježiti godinu je i zaštita korisničkih podataka, odnosno usvajanje adekvatnijih zakona za borbu protiv kriminala putem Interneta.