Nastao kao rezultat suradnje razvojnog studija koji volimo obožavati i dizati u zvijezde (mada u zadnje vrijeme sve manje zasluženo), Biowarea, i izdavačke kuće koju volimo mrziti, Electronic Artsa, Star Wars - The Old Republic jedan je od najnestrpljivije iščekivanih igraćih naslova protekle godine. Radi se o Massively Multiplayer Online (MMO) nasljedniku odličnog Biowareovog single-player RPG-a Knights of the Old Republic (pravi klasik koji je pokazao da odličan RPG ne mora biti isključivo fantasy orijentiran) i više no solidnog Obsidianovog nastavka.

Bioware i EA su se trudili da SW:TOR bude revolucionaran naslov koji će redefinirati pomalo učmao MMORPG žanr i napokon skinuti WoW s trona. Nije se štedjelo vremena i novaca da se postigne cilj, i na kraju smo dobili igru koja je odlično osmišljena, nudi fantastičnu priču, uvodi puno novina i nekim uobičajenim stvarima pristupa na malo drugačiji način, ali da je revolucionarna, baš i nije. Nekih pola godine ili nešto sitno manje od predstavljanja, izvrsnom početku usprkos, igrači se počinju osipati i svi su izgledi da je maksimum koji će 'WoW killer' postići desetina kraljeve serverske populacije.

SW:TOR počeo sam igrati dan ili dva nakon što su serveri otvoreni javnosti, i iako nisam dogurao do završnih nivoa, mislim da sam u igri iskusio dosta toga jer sam nekolicinu (čitaj: pola tuceta) likova doveo između nivoa 30 i 40 (od mogućih 50). Kada sam počinjao igra se nije mogla nabaviti iz BiH i regije, već se moralo koristiti usluge posrednika iz Hong-Konga, Singapura i slično. No, vijest od prije par dana je da se igra odnedavno može kupiti i iz BiH (digital download verzija). Nakon toga se još treba i pretplatiti, bilo putem redovne mjesečne pretplate (može se plaćati PayPalom) ili kupiti Game Time Card.

MMO revolucija

Ono što SW:TOR već na prvi pogled odvaja od druge MMORPG bratije je koncentriranost na priču. Igra je odlično uklopljena u Star Wars svijet i nastavlja se na hvaljenu sagu o Revanu, tako da, kao i prethodnici, sjajno koristi licenciranu pozadinu kojoj od konkurencije mogu parirati jedino Star Trek Online i Lord of the Rings Online. Sviđa nam se što svijet nije crno-bijeli, mada je podijeljen na dvije tradicionalne frakcije (Republic vs. Empire), i igraču je ostavljeno na volju da bira vlastiti put. Često ćete čuti da je SW:TOR zapravo glorificirani i precijenjeni single-player RPG, ali ne vjerujte svemu što čujete. Istina da se veliki naglasak stavlja na priču i da ćete većinu sadržaja na tom polju proći solo (mehanika igre koja priču čini toliko privlačnom otežava igranje u grupama), ali najbolja zabava, kao i u ostalim MMO naslovima, posljedica je igranja u grupama u za to posebno dizajniranim dijelovima svijeta. Jesmo li spomenuli da je priča, bez izuzetka, BETON? Ima boljih i gorih, naravno, ovisno o klasi i individualnom ukusu, ali na lošu još nismo naišli. Urote, izdaje, atentati, obrati, takvo što se u igrama ne viđa često. Želite biti Rambo? Probajte Republic Troopera. James Bond? Probajte Imperial Agenta: đira super-cool svemirski brod i pun je gadgeta...

Iako SW:TOR nije po nečemu posebnom revolucionarna igra, uvodi veliki broj novina koje igraču olakšavaju život i omogućavaju mu da se IGRA, što se za neke druge MMO naslove često ne može reći. Novotarije ponekad idu tako daleko da se drugi MMO-i nakon vremena provedenog sa SW:TOR čine zastarjelim i staromodnim. Glavna premisa pri dizajniranju igre izgleda je bila 'izbjeći grind po svaku cijenu i što manje kočiti igračev napredak kroz sagu'. Iako igranjem MMOa, o kom god naslovu da se radilo, pristajemo na mukotrpne, dugotrajno-repetitivne i izuzetno dosadne radnje (jer je to neizostavan dio koncepta takvih igara), SW:TOR se trudi na svakom koraku svesti grind na najmanju moguću mjeru i omogućiti igraču da vrijeme u igri konstruktivno troši na npr. questove i priču. Grind svakako postoji, npr. skupljanje materijala za crafting, ili ubijanje mobova da bi se ispunio bonus quest, ali grind nije neophodan da bi se napredovalo u igri. Također, svi questovi neophodni za napredovanje nikada ne zahtijevaju više igrača, tako da je igru moguće proći solo od početka do kraja, bar kada je priča u pitanju.

Tzv. fed-ex questove koji vas tjeraju da trčite tamo-vamo po karti i dostavljate nešto od NPC-a do NPCa nismo često sretali, a i kada jesmo, bili su to jednosmjerni questovi čiji je smisao više otkriti vam novi quest hub nego išta drugo. Zadaci tipa 'pobij x vukova i y medvjeda' također ne postoje, bar ne kao glavni questovi (bonus quest često od igrača traži da usput umlati n nečega). U dobu svemirskih brodova postoje i mobiteli i slične stvari, zar ne? I zašto ih onda ne koristiti za update questova i zadataka na licu mjesta, i ne tražiti od igrača da deset puta trči tamo-vamo između zone gdje se questovi ispunjavaju i huba sa quest-giver NPC-ima? U SW:TOR quest hub posjetite jednom, pokupite sve questove za određenu zonu, tamo odradite posao, vratite se u quest hub da prijavite uspjeh i u tu zonu se najčešće više ne morate vraćati, time ni ubijati milijardu trash mobova usput. Veliki gradovi sa svim mogućim uslugama u svakoj od zona (u ovom slučaju planeta) ne postoje, jer svaka strana posjeduje veliku svemirsku stanicu gdje možete obaviti sve što vam treba, i na koju se lako dolazi iz bilo kog dijela galaksije. Vrlo praktično.

SW:TOR krši neka do sada gotovo u kamen uklesana pravila dizajniranja klasa. Light armor tank? Heavy armor healer? Ranged tank? Sve je moguće. Ako vam je gušt biti healer i furati okolo s minobacačem, nije problem, može i to. Obje strane imaju po 4 klase (s pripadajućom), od kojih svaka ima komplement u suprotstavljenoj frakciji. Svaka klasa ima po dvije specijalizacije, tako da je u biti 8 različitih mogućnosti za koje se može odlučiti. Specijalizacija se bira na 10. Nivou, tj. taman nakon što se završi priča na prvoj planeti koju lik posjećuje.

Uveden je i vrlo praktičan koncept companiona, NPC likova koji prate igrača i nadopunjuju njegove mogućnosti. Tokom igranja nakupi ih se više, iako je moguće okolo furati samo po jednog. Ovisno o situaciji i potrebi, moguće je povesti tanka, healera, DPSa... Companioni uvelike olakšavaju igranje, ali to im nije jedina funkcija - oni se koriste i za crafting. Zapravo, nakon druge planete dobije se companion (zajedno sa svemirskim brodom – vrlo cool stvarka), pomalo peglativan robot ala C-3PO, kojemu je crafting glavna zadaća. Igračev lik se craftingom nikada ne zamara već zadaje drugima šta će praviti. Dok crafta companion je nedostupan za druge stvari, ali igračev lik i drugi companioni mogu se neometano zabavljati dok on grinda. Companionioni se mogu slati i na misije koje donose materijale i razne bonuse, a njihovi zadaci se izvršavaju čak i dok igrač nije online. Tako jednostavno, a tako praktično.

Ono u čemu SW:TOR jeste u neku ruku revolucionaran je grupiranje igrača i njihova interakcija s NPCima. Grupe u SW:TOR su relativno male u odnosu na starije MMO-e, najčešće od 2 do 4 igrača. Ovo je dobrodošla novotarija jer omogućava nekolicini prijatelja da igraju bez potrebe da u svoju grupu ubacuju bilo koga samo da bi se popunila kvota, a i kad igrate solo lakše je popuniti PUG (pickup group). U velikoj većini slučajeva zadavanje questova ne svodi se na prozorčić s gomilom teksta koji se pojavi nakon što kliknete na NPCa s blinkajućim znakom iznad glave, već na pravi mali razgovor između vas i NPCa. Voice acting (SW:TOR je jedini MMO u kom je zvučna kulisa podignuta na ovaj nivo) je impresivan i uglavnom odlično urađen, mada nakon izvjesnog vremena počne smetati jer pomalo usporava igru, mada će oni željni RP-a znati cijeniti dodatni 'šmek' koji daje. U razgovoru često imate više opcija i iako ishod razgovora često nije moguće birati, možete birati na koji način se do njega dođe, što zna donijeti light i dark side poene. Orijentacija na light i dark side daje neke dodatne bonuse, mada ništa presudno, i pomalo utječe na priču, mada i to ne previše, tu je više da pomalo začini cijelu stvar. Ono što mi se posebno sviđa je da napokon svi članovi grupe mogu sudjelovati u razgovoru s NPC-ima, recimo prilikom preuzimanja ili vraćanja questa. Svi članovi grupe ne moraju biti fizički prisutni (moguća je holo-komunikacija), a prilikom odabira opcija u razgovoru igra svakom igraču dodjeljuje nasumičan broj, izbor onoga ko izvuče najveću vrijednost odrediti će smjer razgovora. Možda se čini trivijalnim i nevažnim, ali igri daje određeni smisao i naglašava zajedništvo grupe s kojim se hrpa teksta i par dugmića na dnu nikako ne mogu nositi.

Posljednja novotarija je tzv. Legacy sistem koji uspostavlja odnose između vaših likova na istom serveru. Oni mogu biti prijatelji, neprijatelji, rođaci, itd., i jedni od drugih mogu učiti razne vještine, cake i slično. Npr. ukoliko imate Smugglera prilično visokog nivoa, njegov rođak Jedi Knight od rođe će pokupiti par prljavih udaraca kojima će proširiti repertoar svojih mogućnosti. Ništa što bi poremetilo balans među klasama, ali sasvim dovoljno da još malo začini igru. No da bi Legacy sistem imao smisla morate igrati, i igrati, i igrati...

Spomenuti ćemo još i kako je PvP važan i razvijen dio SW:TOR (Republic vs. Empire), ali o ovome ne možemo reći mnogo toga s obzirom na manjak iskustva u tom segmentu igre. Questanje i razvoj priče nekako uvijek pojedu sve vrijeme provedeno u igri...