S obzirom da se pažnja termalnim pastama, kako smo već rekli, skoro i ne poklanja, ovu recenziju smo odlučili napisati kao svojevrstan vodič za apliciranje termalne paste. Ako bismo pretpostavili da je baza hladnjaka koja se naslanja na procesor savršeno ravna, isto kao i heatspreader procesora, onda nam pasta ne bi bila potrebna. U stvarnosti, baza hladnjaka, baš kao i heatspreader, su ispunjeni sitnim pukotinama, čak i kada je baza polirana ili presvučena nekim od uobičajenih metala.

Te pukotine i praznine mogu biti duboke toliko da se vide golim okom, a mogu biti i mikroskopskih dimenzija, no svakako su tu. Ako bismo hladnjak ugradili direktno na procesor, u tim sitnim prazninama ostaje zarobljen zrak, koji je po svojoj prirodi toplotni izolator. Svrha paste je dakle popunjavanje tih praznina, te efikasnije prenošenje toplote sa čipa na hladnjak. Tržište je pred proizvođače postavilo zahtjeve za efikasnom termalnom pastom koja mora obezbjediti što efikasnije prenošenje toplote, ali bez provodljivosti struje, po mogućnosti bez otrovnih sastojaka, ekološki orijentisan proizvod i tako dalje.

Iako se ne radi o velikom tržištu, proizvođači su odgovorili na zahtjeve, pa danas imamo nekoliko tipova termalnih pasti u ovisnosti od sastava. Generalno, najčešći medij kada su paste u pitanju jeste silikonska mast ili mineralno ulje, te termovodljivi sastojak koji i definiše tip paste. Imajući u vidu spomenuto, na tržištu se danas mogu naći četiri tipa: keramičke paste, paste na bazi metala, paste na bazi ugljika i paste na bazi tečnog metala.

U keramičkim pastama, termovodljivi sastojak je keramički prah, a ako nekog interesuje hemijski sastav, najčešće se koriste oksidi aluminijuma, cinka, ili beriliuma. Ove paste su najčešće bijele boje, s obzirom da su svi keramički sastojci bijeli. Za proizvodnju metal baziranih pasti, koriste se naravno čestice metala, najčešće srebra ili aluminijuma. Generalno, radi se o najpopularnijem tipu termalne paste, s kojom se ostvaruju bolji rezultati nego sa keramičkim pastama, ali i po nešto višoj cijeni.

U ugljik-baziranim pastama koriste se spojevi na bazi ugljika ili dijamantni puder. Ove paste su nešto rjeđe na tržištu te nešto skuplje od metal-baziranih pasti. Posljednji tip, paste na bazi tečnih metala, u kojima se koriste legure galiuma, rijetke su i izuzetno skupe. Nakon što smo se pobliže upoznali s termalnim pastama, objasniti ćemo i kako se koriste. 

Tokom godina razvile su se dvije metode nanošenja termalne paste. Prva metoda podrazumijeva nanošenje male količine paste na sredinu procesora, te omogućiti da se pasta rasporedi pri instalaciji hladnjaka te samim tim i istisne zrak. Pod drugom metodom podrazumijevamo nanošenje paste preko cijele površine procesora prije instalacije hladnjaka. U svakom slučaju, pri postavljanju hladnjaka potrebno je isti zakrenuti lijevo-desno, kako bi se pasta rasporedila. Prema našim iskustvima, bolje rezultate daje nanošenje male količine paste na sredinu procesora.

Kod nanošenja paste, bitno je da se ne pretjera s količinom, jer se u tom slučaju pasta može ponašati kao izolator. Odgovarajuća količina ovisi od gustoće paste, pa ćete za gušće paste koristiti veću količinu, no generalno potrebna količina je veličine zrna riže. Ukoliko vam nakon instalacije hladnjaka pasta procuri preko ivice heatspreadera, pretjerali ste s količinom.

Namjena paste je, kako smo već rekli, popunjavanje samo onih mikroskopskih praznina, a ne odvajanje hladnjaka od procesora. Bitno je napomenuti i da je prije nanošenja paste, bazu hladnjaka i heatspreader procesora potrebno temeljito očistiti. Za čišćenje možete koristiti izopropil alkohol ili medicinski benzin koji brzo isparavaju, a najčešće ćete pastu moći skinuti samo papirnom maramicom.