Uvod

Previranja između Asusa i Pegatrona tokom prošle godine te konačno definiranje odnosa između ove dvije kompanije, čini se da na Asus nisu previše utjecala, budući da je kompanija nastavila sa agresivnim predstavljanjem novih proizvoda, povećanjem tržišnog udjela sa svojim notebook računara uz ulazak na neka nova tržišta koja su nekad bila rezervirana isključivo za japanske proizvođače potrošačke elektronike.

Kada su u pitanju matične ploče koje su, baš kao i ostale PC komponente, u posljednjih par godina izgubile na "popularnosti" zbog kontinuiranog povećanja zanimanja korisnika za notebook računare, odnosno mobilne uređaje novih formata, no Asus je i dalje ostao najveći proizvođač ploča na tržištu, te je kao takav, bio potpuno spreman za predstavljanje H67 i P67 baziranih matičnih ploča uz Intelove procesore bazirane na Sandy Bridge arhitekturi početkom januara.

Iako generalno nismo fanovi postojanja velikog broja matičnih ploča baziranih na istom čipsetu koje se cjenovno, a uglavnom i po mogućnostima, veoma malo razlikuju, tržišna realnost je takva da se većina proizvođača odlučuje da u ponudu uvrsti što više modela kako bi pokrili kompletan cjenovni rang, odnosno doprli do što većeg broja potencijalnih kupaca. U praksi, osim u situaciji kada govorimo o najjeftinijem ili najskupljem rješenju, to naravno da zbunjuje korisnike, posebno u situaciji kada se kod istog proizvođača u ponudi nalaze na primjer tri ploče sa razlikom u cijeni od po 20 dolara između pojedinog modela.

Asus je na samom predstavljanju nove procesorske arhitekture samo u okviru P8P67 serije ponudio ukupno 5 ATX modela, a tu su još i WorkStation i Sabertooth ploče, mATX i mini-ITX modeli, ploče iz RoG serije itd. Ipak, u takvim situacijama kupci se mogu osloniti i na medije ili bolje poznavatelje tržišnih prilika, kako bi saznali koji od brojnih modela će zadovoljiti njihove potrebe.

Asus P8P67

P8P67 ploča je prema Asusovima specifikacijama smještena među "početne" P67 modele, a u okviru P8P67 serije, Asus nudi još modele sa sufiksima LE, Pro, Evo i Deluxe. Spomenute ploče se razlikuju u implementaciji napojne jedinice, broju dostupnih PCIe x16 utora, multi-GPU podršci, broju Ethernet te SATA i USB 3.0 portova.

Prvi pogled na testnu matičnu ploču otkriva da je kombinacija boja preuzeta sa prošle generacije, odnosno da se radi o kombinaciji više nijansa plave boje sa crnim PCB-om. Kao što smo već spomenuli, razlike između P8P67 ploča odlikuju se u dizajnu napojne jedinice, a osim modela P8P67 LE, sve druge ploče imaju digitalni VRM, koji omogućava efikasniju kontrolu nad potrošnjom same ploče te potencijalno nešto bolji overclocking potencijal. U slučaju P8P67 ploče, Asus je implementirao digitalnu napojnu jedinicu sa sa 12 faza uz dodatak dvije faze za RAM.

Što se tiče rasporeda komponenti na ploči, Asus je ostavio dovoljno prostora oko podnožja procesora za montiranje hladnjaka većih dimenzija, mada smatramo da se Asus nauštrb dizajnerskih detalja mogao odlučiti i za pasivne hladnjake nešto nižeg profila. Desno od procesorskog podnožja nalaze se, naravno, četiri DIMM utora, jasno označenim bojama kako bi memorija radila u dual-channel režimu, a što se tiče same memorija, podržana je memorija na frekvenciji od 1333 MHz do 2200 MHz uz overclocking te Intel XMP profili za automatsko učitavanje odgovarajućih profila sa optimalnim latencijama i radnim naponom.

Tik uz memorijske utore smještenu MemOK! taster koji služi za testiranje memorije, odnosno učitavanje postavki koje će vam omogućiti da izvršite boot te TPU prekidač koji nakon analize komponenti, radnih napona i temperaturi, omogućava brz i jednostavan overclocking za početnike, o čemu smo barem kada su u pitanju Asus ploče, već više puta pisali. Uz 24-pinski ATX konektor smješten je i front panel header za USB 3.0 portove, a što praktično omogućava USB 3.0 podršku na odgovarajućim kućištima.

SATA portovi su također smješteni uz ivicu ploče, a Asus je ponudio po četiri SATA 3.0 Gbps te SATA 6.0 Gbps porta. Svijetlo plavi portovi na ploči su SATA 3.0 Gbps, bijeli su SATA 6.0 Gbps preko Intelovog čipseta, a tamno plavi također SATA 6.0 Gpbs, no ovaj put implementirani preko Marvell 9128 kontrolera. Kada spominjemo SATA kontrolere, moramo se osvrnuti i na činjenicu da je Intel u saradnji sa partnerima morao povuči prvu reviziju H67 i P67 baziranih ploča sa tržišta jer je naknadno otkriven propust u Intel SATA 3.0 Gbps kontroleru koji je potencijalno mogao dovesti do smanjivanja performansi uređaja priključenih na te portove, odnosno korupcije podataka.

U isto vrijeme, korisnici su bez problema mogli da koriste SATA 6.0 portove. Spomenuti problem je koštao Intel preko milijardu dolara, a i sami partneri su bili suočeni sa kompliciranim procesom zamjene velikog broja ploča, krajnji korisnici sa čekanjem na zamjenske ploče itd. Iako je ova situacija nešto što definitivno ne želite da vam se desi nakon predstavljanja nove arhitekture, kroz neka dva mjeseca, Intel i partneri su uspješno riješili problem sa zamjenom ploča na tržištu, a da bi bili sigurni da imate ploču sa novom revizijom čipseta, na kutijama potražite oznaku "B3" koja ukazuje na korištenje novog čipseta koji nema problema sa SATA 3.0 Gbps kontrolerom.

Ploča korisnicima na raspolaganje stavlja dva PCIe x16 utora sa podrškom za CrossFireX, a vrijedi spomenuti da za razliku od skupljih modela, na ovoj ploči nije ponuđen veći broj PCIe staza zbog nedostatka PLX čipa. Šta to u praksi znači? U slučaju da se odlučite koristiti dvije Radeon HD kartice u CrossFireX režimu na ovoj ploči, doći će do onemogućavanja dva od četiri USB 3.0 porta (front panel) te dva PCIe x1 utora zbog zauzimanja preostalih PCIe staza. Za USB 3.0 brine se NEC-ov kontroler, Gigabit LAN je obezbijeđen preko Realtek 8111E kontrolera, dok je za 8-ch HD audio zaslužan Realtek ALC882 čip.

Vjerovatno jedina prava zamjerka na raspored komponenti na ovoj Asus ploči odnosi se na činjenicu da Asus nije integrisao power/reset/clear CMOS tastere.

Različite "green inicijative" su trend u hardverskoj industriji već duži period, a ova ploča dolazi sa EPU podrškom koja omogućava automatsko aktiviranje različitih režima za uštede energije. EFU je moguće aktivirati iz BIOS-a ili sa prekidača na samoj ploči koji je smješten ispod PCIe utora.

Na stražnjem I/O panelu smješteni su PS/2 portovi za miš i tastaturu, šest USB 2.0 te dva USB 3.0 porta, RJ45 port, optički S/PDIF izlaz te audio portovi, a očit je i nedostatak tastera za clear CMOS funkciju, baš kao i na samom PCB-u.