Riječ “article” engleskog jezika ima nekoliko značenja, a na naš se može prevesti kao “članak” (novinski), “član” (kao vrsta riječi, član ugovora/zakona), ili “predmet”, tj. objekat. Ovo treba imati na umu kako ne bismo pali u zabludu da je element namijenjen isključivo označavanju članaka na portalima ili blogovima. Njegova upotreba, kao što ćemo vidjeti, nije uopšte ograničena namjenom ili vrstom web stranice.

 

Tag je namijenjen označavanju onih dijelova stranice čiji se sadržaj može pojaviti u drugom kontekstu, sadržaj koji može biti distribuiran ili opisuje objekat nekog od tipova s kojima aplikacija radi.

 

Iako <article> ne služi samo za označavanje članaka, to je još uvijek najočitiji primjer upotrebe. Svaki članak nekog bloga je tako sadržaj koji se može pojaviti u nekom drugom kontekstu: u verziji stranice za štampu ili nekoj drugoj web stranici kroz preuzimanje sadržaja putem nekog od syndication protokola kao što su RSS i Atom; a u pogledu razvoja CMS-a predstavlja jedan konkretan objekat — tj. instancu ili pojavu — tipa “blog post”.

 

U blogosferi možemo pronaći još jedan primjer za upotrebu ovog taga: komentari na članke.

 

Svaki komentar pripada <article> tagu za sebe, a svi oni mogu biti dio <article> elementa koji obuhvata i originalni članak. Iako elementi mogu biti ugniježđeni jedan u drugi, svaki je članak za sebe i može sadržavati vlastiti skup meta-podataka kao što su kontakt podaci autora i datum objave. Kasnije ćemo se vratiti na razliku između ovog i <section> taga (predstavljenog u prošlom članku), ali za sada primijetite to da su sadržaji unutar ugnježđenih <article> tagova međusobno nezavisni, dok su pod-sekcije dio veće cjeline.

 

Kao treći primjer možemo uzeti web site grupe Oklagija Smrti (sviraju religijski kineski pop). Na stranici “Diskografija”, ova grupa ima listu objavljenih albuma, svaki od kojih sadrži naslov, sliku naslovnice, listu pjesama, te datum objavljivanja albuma. Svaki od albuma može biti uključen u vlastiti <article> tag, a informacije se mogu ponoviti i na stranici o pojedinačnom albumu.

 

  

 

Na potonjoj stranici je grupa omogućila fanovima da preslušaju preview pjesama (koristeći <audio> tag), te komentarišu album. Osim preview widgeta, svaka pjesma je sada popraćena dodatnim informacijama kao što su bilješke o produkciji, te zaslužuju da budu pojedinačno obuhvaćene <article> tagom. Ovo web autorima omogućava da precizno navedu podatke o autorima pjesama snimljenih sa drugim bendovima.

 

Ko je to napisao?

 

Internet Explorer 8 je donio zanimljiv feature pod nazivom ”web slices” koji omogućava korisnicima da prate osvježavanje pojedinačnih sekcija web stranice na isti način kao što se prati osvježavanje feedova. Kako bi web developeri mogli sami označiti dijelove stranice koji se mogu pratiti kroz funkcionalnosti browsera, Microsoft je iskoristio moć mikroformata: dovoljno je dodati nekoliko klasa da browser prepozna sadržaj za preuzimanje.

 

Nije nezamislivo da će i drugi browseri, ili možda neki pomoćni alati, uskoro ponuditi slične mogućnosti koje se baziraju na novim HTML5 tagovima. S obzirom na broj novih semantičkih tagova, potreba za zasebnim protokolima za distribuciju sadržaja (syndication) se već danas može dovesti u pitanje.

 

No nisu svi “novi” semantički tagovi baš novi. Neki od njih su bili dio i ranijih verzija HTML-a, a sada su im značenja izmijenjena ili čak blago dopunjena kako bi se bolje uklopili u opštu strukturu.

 

Element <ADDRESS> je postojao i u trećoj verziji HTML-a (to je ono vrijeme kada su se tagovi pisali velikim slovima). Browseri su ga prikazivali kao tekst u kurzivu, a služio je za označavanje kontakt informacija o autoru stranice. HTML5 zabranjuje ubacivanje podataka koji nisu kontakt informacije, što poništava primjer iz HTML4 specifikacije koji pokazuje korištenje taga za prikaz vremena posljednjeg osvježenja dokumenta. Također, element se sada može koristiti unutar <article> taga, te u tom slučaju označava kontakt informacija autora članka, ne same stranice.

 

Tag <time> je, u drugu ruku, potpuno nov, a koristi se da označi vrijeme ili datum. Njegov sadržaj je namijenjen ljudima, te to može biti tekst poput “jučer u podne”, “dan državnosti” ili “5 do 12”. Atribut “datetime”, iako nije obavezan, treba da sadrži datum ili vrijeme formatirano na način razumljiv kompjuterima. Format je baziran na ISO 8601 standardu, a precizno je definisan u specifikaciji.

 

Na primjer, da označimo 13:30, 8. septembra 2010. godine u centralno-evropskoj vremenskoj zoni (ljetno vrijeme), koristimo sljedeći kôd:

 

<time datetime="2010-09-08T13:30:00+02:00>13:30, 8. septembra 2010.</time>

 

Uz ova dva taga, te klasični <a> element koji linkuje na puni članak, možete sve informacije koje sadrži vaš feed predstaviti i na vašoj glavnoj stranici. Ostaje samo sačekati da i razni alati za čitanje počnu prihvaćati novi standard.